KULTURNE ZNAMENITOSTI

OTOK PAŠMAN

Otok Pašman (63 km², 64 km razvedene obale) pripada zadarskoj skupini otoka. Sa susjednim otokom Ugljanom povezan je mostom u prolazu Ždrelac, a sa kopnom trajektnim linijama prema Biogradu i Zadru.
U doba Rimljana Pašman se naziva Lissa. Konstantin Porfirogenet naziva ga Katav. Prvi put se ime otoka u današnjem obliku javlja u 11. stoljeću (Postimana).
Tipična otočka mjesta smještena su na sjevernoj strani otoka dok je druga strana otoka strma i nenaseljena.  Povezana glavnom cestom, od sjevera prema jugu, nižu se slijedeća naselja; ŽDRELAC, BANJ, DOBROPOLJANA, NEVIĐANE, MRLJANE, BAROTUL, Mali PAŠMAN, PAŠMAN, KRAJ, UGRINIĆ i TKON.
Najviši vrh otoka je V. Bokolj, 272 metra i nalazi se iznad mjesta Dobropoljana. Otočka trasverzala duga je 30 km i proteže se od Ždrelca do Tkona.

Općina Tkon (Tkon i Ugrinić) smjestila se na jugoistočnom dijelu otoka i 13 otočića, od kojih su najveći Gangaro, Žižanj i Košara, a najmanji Orlić. U Pašmanskom kanalu nalaze se Planac i Čavatul, dok su drugi u Vrgadinskom kanalu te prema otoku Žutu i Kornatu na jugo-zapad.
Prvobitno mjesto bilo je smješteno 2 km južnije, no ne uz samu obalu, a prvi puta ga spominje u svojim spisima Konstantin Porfirogenet u 10 st. kao Katav.
U dokumentu iz 1363 god. spominje se kao Kun, kao što je i danas lokalni naziv za mjesto. Stanovnici se nazivaju Kunjanima, a stanovnice Kunjke.  Naziv Tkon datira iz 1840. godine. Mjesto se je vremenom približilo moru da današnju lokaciju.
Tkon je tipično ribarsko mjesto i luka, naziva se još i „vrata Kornata“. Najvažnija djelatnost je bila izlov školjki kunjki u Pašmanskom kanalu, koje su i dobile ime po Kun-u.
Pučanstvo je oduvijek zemljoradničko: vinova loza, masline, povrće, te se bavilo sitnim stočarstvom: ovce, koze, magarci. I danas je moguće vidjeti brojne kučice (bunje) u samome mjestu i uokolo od kojih su neki još uvijek u upotrebi.

ŽUPNA CRKVA SV. TOME APOSTOLA

Župna crkva sv. Tome apostola spominje se u 11.st. kao crkva sv. Marije.  Pravokutna apsida u romaničkom stilu, zvonik i brojni fragmenti datiraju iz 12 st. 1215. g crkva sv. Marije mijenja titular u crkvu sv. Tome apostola.
Crkva je u svojoj jezgri starija srednjevjekovna bazilika na tri lađe odijeljene arkadama na puni luk, a stupovi imaju baze sa ugaonim listićem i ranoromaničke kapitele sa tri oštra primogova lista po strani, od kojih dva završavaju u malu valutu. Prozorčić riznice zaštićen je srednjevjekovnom rešetkom.

U prvoj polovici 18 st. točnije oko 1730. g. crkva doživljava velike promjene - načinjen je veliki mramorni barokni oltar i dva bočna oltara, a nadograđen je i zvonik.

Glavni barokni oltar je posvećen Blaženoj Djevici Mariji. Tu se nalazi slika Bogorodice na prijestolju koja na koljenima drži malog Isusa. Iako se uvriježilo mišljenje da je ona rad zadarskog svećenika P. Jordanića, nastala krajem 15 st., po drugom izvoru ( Luka Jelić ) ona možda seže do 12 st. ako ne i ranije.

Crkva je imala 4 romanička zvona, ali ostaje bez dva za vrijeme austrijske vladavine jer su odnesena najvjerojatnije za vojne potrebe. Današnji zvonik "Alta turri Ornatur" ima dva prelijepa romanička zvona, jedno veće i jedno manje zvono. Zvona su elektrificirana 1980.g.
Župna crkva sv. Tome apostola upisana je u Registar kulturnig dobara RH pri Ministarstvu kulture.

CRKVA GOSPA OD SEDAM ŽALOSTI

Na brdu Kalvarija iznad samog mjesta nalazi se crkva Gospa od sedam žalosti iz 18 stoljeća sa križnim putom. Već oko 1500-te na brdu puk gleda i sluša na hrvatskom jeziku najstarije sačuvane mirakule, Uskrsnuće Isukrstovo i druga prikazanja iz Tkonskog zbornika.


CRKVICA SV. ANTUNA PUSTINJAKA

U centru je crkvica Sv. Antuna pustinjaka iz 17. stoljeća podignuta ostavštinom mještana glagoljaša A. Palaškova 1672. godine. u njoj se nalazi mramorni oltar sa početka 19 stoljeća. I danas postoji bratovština Sv. Antuna.


BENEDIKTINSKI SAMOSTAN SV. KUZME I DAMJANA

Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana nalazi se na brdu Ćokovac (95m),  2 km SZ od Tkona. Spomenik je kulture nulte kategorije. Sagradio ga je biogradski biskup Teodorik 1059. godine na temeljima ranije bizantske utvrde i starokršćanske crkve. U malom samostanskom lapidariju može se, među ostalim, vidjeti i ulomak kamenog reljefa sa motivom križa, koji potječe iz kapele Sv. Kuzme i Damjana iz 6. stoljeća. Po mletačkom razaranju Biograda u 12. stoljeću benediktinci dolaze na Ćokovac i grade novi samostan. U 14. stoljeću samostan je srušen do temelja, ali su ga benediktinci ponovo izgradili i pregradili crkvu u venecijanskom gotičkom stilu. Crkvu krasi oslikano gotičko Tkonsko raspelo s početka 15. stoljeća rad majstora Menegela Ivanova, učenika Paola Venezianija, do 1999. zvanog majstor Tkonskog raspela. Godine 1808. samostan je ugašen i ponovo oživljen 1965. Naziv "Ćokovac" dolazi od riječi "ćok", što je naziv u lokalnom dijalektu za pticu kos. Ćokovac je posljednji aktivni samostan benediktinaca u Hrvatskoj i poznato glagoljaško središte. Samostan je upisan u Registar kulturnih dobara RH pri Ministarstvu kulture.
Samostan je otvoren za posjetitelje svaki dan od 16-18 h osim nedjelje.

PUSTOGRAD

Na brdu Putograd, iznad uvale Zaklopica nalazila se  utvrda, koja datira iz 6 st., a ispod koje je bilo prvobitno naselje. U doba Bizanstkog carstva, služila je kao vojna utvrda za nadgledavanje i čuvanje Pašmanskog  i Zadarskog kanala od napada gusara. Stanovnici mjesta bježali su pred napadima sakrivajući se u utvrdu. Utvrda je bila građena od kamenih blokova debelih više metara i sa minimalnim prozorima/otvorima radi zaštite.  Unutar zidina nalazila se dvokatnica. Utvrda Pustograd upisana je u Registar kulturnih dobara RH pri Ministarstvu kulture.

UGRINIĆA DVORI
Sagrađeni negdje u 16. st. Ugrinića Dvori ostavština su plemića Ugrinih, slavnih plemića čuvenih Zrinskih Frankopana. Ugrinića Dvori su zapravo kamena utvrda na dvije etaže okružena močnim i visokim suhozidom. Utvrda je koristila za smještaj vojne posade i predaka današnjih stanovnika mjesta Ugrinić, a po svemu sudeći u njoj je moglo živjeti oko 50 ljudi istodobno. Cijela utvrda je prepuna manjih i većih prostorija, a pomnijim pregledavanjem, još i danas se može lijepo vidjeti gdje je bila kuhinja, radni prostor ili prostor za čuvanje domaćih životinja. Na katu utvrde sagrađena je posebna kuća, očito za poglavara, a odmah uz nju je oltar na otvorenom, sa lijepom kamenom klupom koja je služila za misne relikvije, a na nekoliko mjesta uklesani su znakovi kršćanstva, raspela. Neposredno uz utvrdu su plodna polja, i to je još jedan razlog zašto je odabrana ova lokacija za prebivanje. Visoka kvaliteta kamena i vrhunsko klesanje, upućuje na činjenicu da su vlasnici bili vrlo imučni. U narodu još kruži prića o tome da je posljednji stanovnik Ugrinića Dvora napustio utvrdu početkom 20. st.  Ugrinića dvori upisani su u Registar kulturnih dobara RH pri Ministarstvu kulture.